Barcelona i ti ♥

Barcelona je kao i uvijek odisala toplinom,mirisom Mediterana,soli iz Sredozemnog mora,historijom i umjetnošću.
Grad pun ljepote,ljubavi. Barcelona je skrivala tebe. Sjedila si na vrelom pijesku,gledala si u more. Valovi su golicali tvoja stopala.Toplo sunce pržilo je tvoju kožu. Gledala si u duboko more,očima plavljim od mora. Vjetar ti je mrsio kosu,igrao se sa njom i bacao je po tvom blijedom licu. Nisi osjećala ni more ni vjetar ni sunce. Nisi osjećala ni slučajne prolaznike. Bila si Barcelonino dijete. Tvoja ljepota bila je veća od ljepote Barcelone, a voljela si je. Tugovala si. Tvoj um zaorobile su oči mladog Rodriga,stavile te u začarani krug. Kroz glavu su ti prolazile uspomene, u mozgu su ti se vrzmale njegove riječi. Željela si njegov zagrljaj,znala si kada bi te zagrlio sve bi stalo. Svijet bi stao na trenutak. Nedostajala ti je večernja šetnja uz more dok su zvijezde obasjavale tvoje iskrene,prelijepe oči. Bila si sama. Nisi znala. Nisi znala da si mamila uzdahe kada bi šetala ulicama Barcelone. Nisi znala da si posebna. Ti nisi bila kao one. Ljepotu si skrivala u srcu. Bila si spontana,simpatična.Iskrena do srži a voljela svim srcem.Tvoj stav,iskreni osmijeh i dobrota...za to te više nije bilo briga. Tvoja ojećanja su otišla sa njim. Mislila si da tvoj život više nema smisla. Sve ti je bilo isto,monotono i dosadno. Bez boje i sjaja. Više nisi voljela ni more,Barcelona koju voliš pomalo ti je dosadila. Svaki put kada bi čula neku ljubavnu pjesmu,srce bi ti igralo a tvoje lice ostalo bi zamrznuto. Sjećanja su te obuzela,sjetila si se one noći kada si sa njim bila u Atini i kada si plesala na ulici. Zarobljena u "sobu" sjećanja i osjećanja nisi znala naći izlaz.Izlaz si našla u njegovim očima ali njih nije bilo. Osjećala si prazninu u srcu,mislila si da će pući.Osjećala si kao da nikome nisi bitna. Mislila si da niko ne razumije kako se osjećaš. Gadili su ti se slučajni prolaznici i njihovi prazni pogledi. Bol koju si nosila bila je previše za tvoje čisto srce,htjelo ga polomiti. Nekada si bila sunašce koje je svojom pojavom mamilo uzdahe i vraćalo osmjehe. Tvoj široki osmjeh ubrzo je nestao. Nisi sijala. Teret koji nosiš bio je veći od same Barcelone. Osjećala si umor,kao da sae cijela Barcelona srušila na tebe i ubila te. Stalno bi udarala u zid tražeći rješenje. Taj zid bi ubio sva tvoja nadanja i želje.Svaki tuđi osmijeh bio ti je kao šamar. Znala si da si se i ti smijala i veselila kao oni. Nisi htjela izaći u ljude jer bi te oni podsjetili na ono što nisi imala. Ljudi bi tvoju prazninu proširili,napravili je većom. Tvoje suze bile bi slanije od Sredozemnog mora,koje ti se za sada činilo kao jedino utočište.Bila si kao more. Nisu znali tvoju priču, ponekad ni sama sebe nisi znala...


A.BRIGIC
ABLOGGS

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Trip with me! Istanbul,Turkey - Bosnian edition